Svaka žena ima potpuno individualan i osoban doživljaj vlastitog poroda, međutim sve će se složiti da se radi o veličanstvenom, jedinstvenom, ali i stresnom iskustvu.

Većina novopečenih mama, nakon što splasne početno uzbuđenje zbog konačnog susreta sa svojom bebom, počinje doživljavati niz zbunjujućih i kontradiktornih emocija (tzv. "baby blues"), koje su zapravo potpuno normalna reakcija na jednu novu i drugačiju životnu situaciju. Rjeđe se javljaju i ozbiljniji problemi emocionalne nestabilnosti (postporođajna depresija), a vrlo su iznimna ekstremna patološka stanja (postporođajna psihoza).

Postporođajna tuga ili baby blues, javlja se 2 do 5 dana nakon poroda i traje do mjesec dana. Doživljava 80% - 90% žena.

Veliki utjecaj na ovo stanje, osim psihičkog stresa zbog samog poroda, imaju i hormonalne promjene koje se događaju za vrijeme i nakon poroda, zatim umor i neispavanost, bol uzrokovana epiziotomijom ili carskim rezom, mastitis ili bilo koji drugi zdravstveni problem mame ili bebe. Također, nakon prvih par dana, mami i bebi su manje dostupni raznorazni sistemi socijalne podrške (muž, ako je i dobio par slobodnih dana zbog rođenja djeteta, mora se vratiti na posao, bake i prijatelji prestaju intenzivno pomagati...).

Glavne karakteristike postporođajne tuge su: manjak energije, slabost, ranjivost, nagle promjene raspoloženja, plačljivost, zbunjenost. Mnoge žene osjećaju da je beba prevelika odgovornost za njih, oplakuju gubitak svoje slobode ili su pak uvjerene da ih nitko ne voli i ne može voljeti. Treba naglasiti da su svi ovi simptomi pojačani kod žena koje su rodile carskim rezom ili pak kod žena koje same odgajaju svoje dijete.

Baby blues će proći sam od sebe. Potrebno je samo nekoliko dana odmora i velika podrška i pomoć okoline.

Postporođajna ili postpartum depresija počinje se javljati u prvih 4 do 8 tjedana nakon poroda, iako se može dogoditi i kasnije, tijekom prve godine djetetovog života.

Ona traje mnogo duže od "baby bluesa", čak i do godinu dana te su joj i simptomi ozbiljniji - uglavnom su slični znakovima prave depresije: osjećaj bespomoćnosti i beznadnosti, nedostatak energije i motivacije, poremećaji hranjenja i spavanja, nedostatak interesa za seksualne odnose, osjećaj nesposobnosti za nošenje sa zahtjevima okoline, razdražljivost, plačljivost. Također je vrlo karakteristična i anksioznost, koja se očituje u nedostatku privrženosti bebi te osjećaja krivnje zbog toga.

Postpartum depresiju doživljava 10% do 16% mama, a liječenje se uglavnom sastoji od adekvatne psihoterapije i eventualnog uzimanja antidepresiva, dok je kod blažih simptoma ponekad dovoljno i savjetovanje psihologa.

Prije dijagnosticiranja postporođajne depresije, a pogotovo prije početka uzimanja antidepresiva, bilo bi poželjno napraviti krvni test na hormone štitnjače kako se u stvari ne bi radilo o postporođajnoj hipotireozi.

Svaka petnaesta žena nakon poroda osjeća simptome umora, tuge i otežanog gubljenja težine koji su posljedica poremećenog rada štitne žlijezde. Naime, štitnjača u trudnoći radi usporeno. Kod većine žena, rad štitnjače se nakon poroda normalizira, dok se kod nekih takvo stanje hipotireoze nastavlja još neko vrijeme.

Ovaj poremećaj uglavnom prođe sam od sebe u prva 3 mjeseca nakon poroda, a ako traje duže, može se uzimati hormonalna terapija (postoji i takva terapija koju mogu uzimati majke dojilje).

Kod 0,1% do 0,2 % žena u prva 4 tjedna nakon poroda, može se javiti vrlo ozbiljno i kritično stanje postporođajne psihoze.
Karakteriziraju je nagle promjene raspoloženja, paranoja, te halucinacije usmjerene ideji da je dijete zlo i slično. Majka često razmišlja o djetetovoj smrti te je vrlo sklona ranjavanju i ozljeđivanju same sebe, bebe ili ostalih ljudi u svojoj okolini.
Iz ovoga je vidljivo da je majci potrebna hitna medicinska pomoć i hospitalizacija.
Postporođajna psihoza uglavnom se javlja kod žena koje i inače pate od težih psihičkih bolesti.

Tekst: Iva G.S.